Kratak odgovor zavisi od toga kada je brojanje obavljeno i šta se smatra potvrđenim mjesecom. Koristan datirani pregled predstavlja popis iz 2023. godine: u njemu je izbrojano 285 poznatih prirodnih satelita koji kruže oko osam planeta. Većina njih nisu bile male verzije Zemljinog Mjeseca. Raspon seže od malih, nepravilnih objekata do svjetova većih od Merkura, s veoma različitim pejzažima i historijama. Budući da astronomi neprestano otkrivaju i potvrđuju male mjesece, ukupan broj bez datuma može brzo postati obmanjujući.
Broj iz 2023. godine, planeta po planeta
Prema tom pregledu iz 2023. godine, Merkur i Venera imali su nula poznatih mjeseca. Zemlja je imala jedan, Mars dva, Jupiter 95, Saturn 146, Uran 27, a Neptun 14. Zbir tih brojeva iznosi 285. Na divovske planete otpada gotovo cijeli broj: Jupiter, Saturn, Uran i Neptun zajedno su imali 282 poznata mjeseca, dok su četiri unutrašnje planete imale tri.
Ovo su podaci iz popisa, a ne tvrdnja da svaka planeta ima fiksan, konačan broj mjeseca. Brojevi se mogu promijeniti kada posmatranja otkriju slabe objekte, kada dodatna istraživanja utvrde orbitu ili kada se status nekog objekta ponovo procijeni. Različiti popisi mogu odražavati i različite datume presjeka ili kriterije za potvrdu mjeseca. Zato je ukupan broj najbolje razumjeti kao „poznate i pobrojane u ovom datiranom popisu“, a ne kao broj svih mjeseca koji postoje.
Ova neravnoteža ima fizičko objašnjenje. Divovske planete mnogo su masivnije od Zemlje i mogu zadržati brojne objekte u orbiti; u njihovim vanjskim područjima nalaze se i populacije malih mjeseca. Mnogi su nepravilnog oblika i kreću se po udaljenim ili nagnutim putanjama. Veliki broj mjeseca ne znači da je svaki od njih uporediv sa sjajnim, okruglim tijelom koje se vidi sa Zemlje.
Najveći mjeseci mijenjaju mjerilo
Najveći mjeseci su svjetovi za sebe. Jupiterov Ganimed najveći je mjesec u Sunčevom sistemu, s promjerom od oko 5,268 kilometara. Po promjeru je veći od Merkura, čiji je promjer oko 4,879 kilometara. To poređenje iznenađuje jer je Merkur planeta, a Ganimed satelit; za veličinu je važno samo samo tijelo, a ne njegova oznaka ili ono oko čega kruži.
Saturnov Titan je odmah iza njega, s promjerom od oko 5,150 kilometara. Ima značajnu atmosferu te jezera i mora tečnih ugljikovodika na površini. Ganimed i Titan veći su od Zemljinog Mjeseca, čiji je promjer oko 3,475 kilometara. Zemljin pratilac zato nije ni blizu vrha ljestvice po veličini, iako dominira našim noćnim nebom i utjecao je na kalendare, plimu i oseku te ljudska istraživanja.
Sama veličina ne govori cijelu priču. Jupiterov Io manji je od Zemljinog Mjeseca, ali je izuzetno vulkanski aktivan. Europa, također manja, ledeni je svijet čija su površina i unutrašnjost od velikog naučnog interesa. Ganimed ima vlastito magnetsko polje. Ove razlike pokazuju zašto su „najveći mjeseci“ koristan početak, ali ne i ljestvica naučne važnosti. Za vizuelni prikaz odnosa mjeseca i planeta u širem sistemu, na interaktivnoj karti Sunčevog sistema prikazani su trenutni položaji planeta.
Jupiter i Saturn: sistemi prepuni mjeseca
Četiri najveća Jupiterova mjeseca — Io, Europa, Ganimed i Kalisto — često se nazivaju Galilejevim mjesecima, po posmatranjima Galilea Galileija iz 1610. godine. Dovoljno su veliki da svaki ima svoj prepoznatljiv karakter: vulkanska površina Ioa, Europin led, Ganimedova veličina i Kalistov teren prekriven kraterima nude četiri veoma različita zapisa o istom planetarnom sistemu. Oni su tek nekolicina u mnogo većem popisu Jupiterovih poznatih satelita.
U popisu iz 2023. godine Saturnov broj bio je još veći, ali brojčana prednost ne znači da su svi njegovi mjeseci veliki. Veliki dio ukupnog broja čine mali sateliti, uključujući objekte povezane s prstenovima i grupe mjeseca. Saturn ima i Titan, istaknut svijet s gustom atmosferom, te Enkelad, manji ledeni mjesec poznat po materijalu koji izbija iz njegovog južnog polarnog područja. U popisu se svaki potvrđeni mjesec računa kao jedna stavka; broj ne govori ništa o njegovoj veličini, aktivnosti ili naučnom značaju.
Udaljeni mjeseci i Zemljin bliski pratilac
Uran i Neptun dodaju desetine mjeseca u popis planetarnih satelita, među kojima je nekoliko velikih, a mnogo je manjih. Neptunov Triton izdvaja se po tome što kruži u smjeru suprotnom od Neptunove rotacije. Ta neuobičajena putanja jedan je od razloga zbog kojih naučnici smatraju da je Triton možda bio zarobljen, umjesto da se formirao u svojoj sadašnjoj orbiti zajedno s Neptunom. Uranovi veći mjeseci mnogo su manji od Ganimeda i Titana, ali među njima ima raznovrsnih ledenih i stjenovitih tijela.
Zemljin Mjesec nije naročito istaknut u popisu po planetama, ali je njegov odnos sa Zemljom neobično važan. Velik je u poređenju s planetom oko koje kruži i dovoljno blizu da se golim okom vidi kao sjajan objekt s mnogo detalja. Njegove mijene nastaju zato što Sunce osvjetljava različite dijelove one polovine Mjeseca koja je okrenuta prema Zemlji. Vodič kroz Mjesečeve mijene objašnjava tu geometriju, a kalendar Mjesečevih mijena prikazuje tačno vrijeme pojedinih faza po mjesecima.
Šta nam broj mjeseca može — a šta ne može — reći
Ukupan broj mjeseca neke planete predstavlja presjek posmatranja i klasifikacije, kao i opis njenog okruženja. Male, udaljene mjesece teže je otkriti nego velike, a nakon uočavanja novog objekta potrebno je prikupiti dovoljno posmatranja da bi se utvrdilo da se kreće po stabilnoj orbiti. Zato bi uz poznatu tabelu brojeva trebalo navesti datum, a noviji popis može se razlikovati iako se planetarni sistemi u osnovi nisu iznenada promijenili.
Za planiranje posmatranja korisniji je lokalni prikaz Mjeseca nego ukupan broj. Njegova faza, vrijeme izlaska i položaj zavise od datuma i lokacije; nadzorna ploča Mjeseca za New York, na primjer, prikazuje fazu i osvijetljenost, kao i izlazak i zalazak Mjeseca, visinu, azimut, udaljenost te prikaz neba s lokalnim vremenskim uslovima. Popis Sunčevog sistema odgovara na pitanje koliko je mjeseca pobrojano u određenom popisu. Pogled prema nebu govori nešto drugo: koji se nalazi iznad vašeg horizonta večeras.